Čitanje Ezopovih basni bio nam je dobar poticaj da i sami napišemo svoju basnu.
Koza lažljivica
Koza, roda i žaba bile su najbolje prijateljice. Koza im se pohvalila da je postala mama devet kozlića. Žaba i roda kupile su kozlićima odjeću i dudice. Odlučile su posjetiti kozu. Došavši do koze s darovima, ušle su u staju i začudile se onim što su vidjele. Koza je imala samo dva kozlića. Ljute i tužne jer im je koza lagala prekinule su prijateljstvo i odselile u drugu baru.
Pouka: Ne smijemo lagati ako želimo imati prijatelje.
Mihael Preglej, 3. a
Medo i mačka
Na bistroj rijeci lovio medo ribe i uživao u svom ručku. S obale gledala ga je gladna mačka i oblizivala svoj brk. Medo ju je ljutito pogledao.
Medo: „ Što je? Hoćeš i ti na kupanje?“
Mačka: „ Ne, malo mi je hladno i jako sam gladna.“
Medo: „ Nemoj ti meni lagati, znam ja da se bojiš vode.“
Mačka: „ Nije istina. Samo mi je voda ledena. Molim te, ulovi i meni jednu ribicu!“
Medo: „ Hahaha! Baš si duhovita! Da se ja mučim dok me ti gledaš? Baš me briga, ostani gladna!“
Siti se medo okrenuo i otišao odmoriti u svoj brlog. Gladna mačka skočila je na jedan veći kamen koji je virio iz rijeke. Čekala je da koja ribica iskoči i da ju ščepa. Čekala je satima, ali joj se upornost isplatila. Uspjela je uloviti čak dvije ribice. U sebi je promrmljala: „ Strpljiva, spašena i sita.“
Pouka: Strpljivost i upornost se uvijek nagrađuje.
Nika Džaferi, 3. a
Lisica i miš
Lisica i miš bili su nerazdvojni. Našli bi se svakog dana ispred jednog hrasta odakle bi krenuli u svoje avanture. Jednoga dana miš se nije pojavio. Lisica ga je pronašla u njegovom domu.
Lisica: “ Pa gdje si do sada? Idemo se igrati!“
Miš: “ Ne mogu sada. Zauzet sam.“
Lisica: „ Ma daj! Ne budi takav! Što je važnije od igre?“
Miš: „ Pusti me! Učim. Želim biti veterinar da liječim druge životinje.“
Lisica: „ Ne budali mišu! Pa nisi ti za to. Vidiš kako ti je glava mala. A tek mozak?!“
Miš: „ Baš ću biti veterinar, vidjet ćeš! Sada me ostavi na miru!“
Lisica se okrenula i otišla. Cijelu godinu igrala se sama u šumi. Ogovarala je i ismijavala miša pred drugim životinjama. Za to vrijeme miš je marljivo učio. Jednoga dana kad je preskakivala jedan kamen, pala je i ostala ležati. Noga ju je jako boljela. Vikala je i dozivala pomoć. Miš je čuo njeno zapomaganje i odmah je dotrčao. Vidio je da je noga slomljena. Pronašao je dvije daščice i povio joj nogu. Lisica je sada mogla šepajući hodati.
Lisica: „ Hvala ti, prijatelju! Ti si mi pomogao, a ja sam te ogovarala i ljutila se na tebe.“
Miš: „ Ne ljutim se Lijo. Drago mi je da sam ti pomogao. Vidiš kako je dobro da sam učio.“
Zajedno su sretni krenuli u nove avanture.
Pouka: Pravi prijatelj se poznaje u nevolji.
Petar Županić, 3. a
.JPG)
