O tužnoj obljetnici pada Vukovara učenici naše škole nazočili su satu povijesti motreći potresne slike razaranja grada i patnji ljudi te slušajući pjesme koje su mnogima suze izmamile:
„Zaustavite rat u ime djece,
zaustavite rat u ime Boga,
zaustavite rat u Hrvatskoj“…
Pitamo se mi, sretnici i sretna djeca, koji to nismo iskusili, kako je to stvarno zastrašujuće bilo?! Tko bi to mogao zaboraviti? Očevi će pričati sinovima… Rat je poguba koju nitko ne želi. Mi ćemo oprostiti, ali ne zaboraviti!
Vukovar u srcu
Razrušeni grad,
djeca u suzama,
osjećaji u srcu,
tužne slike grada.
Djeci koja su ostala sama
bez očeva,
nije lako.
No znaju, tata ih čuva u raju,
ali bol, bol ne prestaje.
Teško nam je gledati našu Domovinu ranjenu,
u suzama.
Karla Lojen, 6. razred
Sve je razoreno
i moja će kuća doći na red.
Ali ja ću je braniti,
branit ću i svoju kuću i svoju domovinu.
Neću otići, ostat ću
makar živa neću izići iz Vukovara!
To je kao da svoju dušu
Ostavljam, kao da ju ne želim.
Moja će domovina biti
obranjena, ostat će čitava.
Žanamari Lončarec, 6. razred
Sve je uništeno!
Ljepote grada su nestale,
Sve je razoreno!
Gledam to iz dana u dan
I prisjećam se svega što je još jučer postojalo
A već danas ničega nema.
Srce mi se slama,
Svakog je dana grad sve više uništen,
Sve manje sliči mome rodnome gradu,
Sve manje sliči mome djetinjstvu,
Sve što je bilo lijepo,
Ostalo je samo sjećanje.
Ali Vukovar će zauvijek ostati u mome srcu,
Kako god on izgledao,
Uvijek će biti moj rodni grad.
Jelena Papić, 6. razred
Galerija slika
.JPG)
